Definicija grada
Ovu novu definiciju grada čine četiri osnovna koraka i ona se temelji na postojanju urbanog središta, tj. novoga prostornoga koncepta koji se temelji na mrežnim ćelijama visoke gustoće stanovništva.
Ovu novu definiciju grada čine četiri osnovna koraka i ona se temelji na postojanju urbanog središta, tj. novoga prostornoga koncepta koji se temelji na mrežnim ćelijama visoke gustoće stanovništva.
Korak 1: Označuju se sve mrežne ćelije s gustoćom većom od 1 500 stanovnika po četvornom kilometru.
Korak 2: Tada se grupiraju susjedne* ćelije visoke gustoće u klastere, popunjavaju se praznine**, a kao urbano središte zadržavaju se samo klasteri s minimalnom populacijom od 50 000 stanovnika.
* Susjedstvo za klastere visoke gustoće ne uključuje dijagonale (tj. slučajeve kad se ćelije dodiruju samo kutovima).
** Praznine u klasteru visoke gustoće popunjavaju se iterativno primjenjujući pravilo većine, što znači da će se, ako najmanje pet od osam ćelija okružuje ćeliju koja pripada istom klasteru visoke gustoće, one dodati tom klasteru. To se ponavlja sve dok ponestane ćelija za dodavanje.
Korak 3: Sve općine (jedinice lokalne samouprave na razini 2 – LAU 2) s najmanje polovicom stanovništva unutar urbanog središta označuju se kao kandidati da postanu dio grada.
Korak 4: Grad se definira tako da se pazi na ovo:
a) da postoji veza na političkoj razini
b) da najmanje 50% gradskog stanovništva živi u urbanom središtu
c) da najmanje 75% stanovništva urbanog središta živi u gradu.
U većini slučajeva, kao što je, npr. u Grazu, posljednji korak nije potreban jer se grad sastoji od jedne općine koja obuhvaća cijelo urbano središte te ogromna većina gradskog stanovništva živi u tome urbanom središtu. Radi provjere je li definicija obuhvatila sva relevantna središta provedene su konzultacije s nacionalnim statističkim uredima te su, po potrebi i u skladu s tim pristupom, učinjene manje prilagodbe.
Na primjer, ako granica lokalne samoupravne jedinice (ili nacionalna granica) presijeca mrežnu ćeliju, stanovništvo mrežne ćelije obično se pridružuje jedinici lokalne samouprave u kojoj se nalazi centroid mreže. Ipak, nacionalni statistički uredi potiču se da daju točnije informacije koje mogu dovesti do dijeljenja stanovništva unutar mrežne ćelije.
U kontekstu Europe očekuje se da će definicije stupnja urbanizacije i grada ostati vrlo stabilne (spora promjena broja stanovnika i niska brzina urbanizacije). Stoga nije potrebno često provoditi ažuriranja. S obzirom na prirodu zahtjeva za podacima (populacijska mreža, podaci o dnevnim migracijama), ažuriranje bi trebalo provesti barem jedanput u deset godina. Ako neki nacionalni statistički ured to želi, može provesti ažuriranje stupnja urbanizacije i nakon pet godina. U slučaju mijenjanja granica jedinice lokalne samouprave potrebno je provoditi ažuriranje stupnja urbanizacije na godišnjoj razini. Ako nacionalni statistički ured to želi, može primijeniti stupanj urbanizacije na mreži veće rezolucije (100 m ili 200 m).
Oba bi pristupa trebala dovesti do konsenzusa o stupnju urbanizacije.
U 2016. Eurostat je proveo posljednje ažuriranje klasifikacije stupnja urbanizacije, tzv. klasifikacije DEGURBA na temelju europske populacijske mreže 2011. i EBM-a 2014. Nakon ažuriranja stupnja urbanizacije također je potrebno ažurirati i popis gradova. Eurostat i nacionalni statistički uredi omogućili su da svi LAU-ovi, koji imaju šifru 1 u klasifikaciji stupnja urbanizacije (DEGURBA), budu na popisu gradova kao gradovi ili dijelovi širih područja gradova.
Ovu novu definiciju grada čine četiri osnovna koraka i ona se temelji na postojanju urbanog središta, tj. novoga prostornoga koncepta koji se temelji na mrežnim ćelijama visoke gustoće stanovništva.
Korak 1: Označuju se sve mrežne ćelije s gustoćom većom od 1 500 stanovnika po četvornom kilometru.
Korak 2: Tada se grupiraju susjedne* ćelije visoke gustoće u klastere, popunjavaju se praznine**, a kao urbano središte zadržavaju se samo klasteri s minimalnom populacijom od 50 000 stanovnika.
* Susjedstvo za klastere visoke gustoće ne uključuje dijagonale (tj. slučajeve kad se ćelije dodiruju samo kutovima).
** Praznine u klasteru visoke gustoće popunjavaju se iterativno primjenjujući pravilo većine, što znači da će se, ako najmanje pet od osam ćelija okružuje ćeliju koja pripada istom klasteru visoke gustoće, one dodati tom klasteru. To se ponavlja sve dok ponestane ćelija za dodavanje.
Korak 3: Sve općine (jedinice lokalne samouprave na razini 2 – LAU 2) s najmanje polovicom stanovništva unutar urbanog središta označuju se kao kandidati da postanu dio grada.
Korak 4: Grad se definira tako da se pazi na ovo:
a) da postoji veza na političkoj razini
b) da najmanje 50% gradskog stanovništva živi u urbanom središtu
c) da najmanje 75% stanovništva urbanog središta živi u gradu.
U većini slučajeva, kao što je, npr. u Grazu, posljednji korak nije potreban jer se grad sastoji od jedne općine koja obuhvaća cijelo urbano središte te ogromna većina gradskog stanovništva živi u tome urbanom središtu. Radi provjere je li definicija obuhvatila sva relevantna središta provedene su konzultacije s nacionalnim statističkim uredima te su, po potrebi i u skladu s tim pristupom, učinjene manje prilagodbe.
Na primjer, ako granica lokalne samoupravne jedinice (ili nacionalna granica) presijeca mrežnu ćeliju, stanovništvo mrežne ćelije obično se pridružuje jedinici lokalne samouprave u kojoj se nalazi centroid mreže. Ipak, nacionalni statistički uredi potiču se da daju točnije informacije koje mogu dovesti do dijeljenja stanovništva unutar mrežne ćelije.
U kontekstu Europe očekuje se da će definicije stupnja urbanizacije i grada ostati vrlo stabilne (spora promjena broja stanovnika i niska brzina urbanizacije). Stoga nije potrebno često provoditi ažuriranja. S obzirom na prirodu zahtjeva za podacima (populacijska mreža, podaci o dnevnim migracijama), ažuriranje bi trebalo provesti barem jedanput u deset godina. Ako neki nacionalni statistički ured to želi, može provesti ažuriranje stupnja urbanizacije i nakon pet godina. U slučaju mijenjanja granica jedinice lokalne samouprave potrebno je provoditi ažuriranje stupnja urbanizacije na godišnjoj razini. Ako nacionalni statistički ured to želi, može primijeniti stupanj urbanizacije na mreži veće rezolucije (100 m ili 200 m).
Oba bi pristupa trebala dovesti do konsenzusa o stupnju urbanizacije.
U 2016. Eurostat je proveo posljednje ažuriranje klasifikacije stupnja urbanizacije, tzv. klasifikacije DEGURBA na temelju europske populacijske mreže 2011. i EBM-a 2014. Nakon ažuriranja stupnja urbanizacije također je potrebno ažurirati i popis gradova. Eurostat i nacionalni statistički uredi omogućili su da svi LAU-ovi, koji imaju šifru 1 u klasifikaciji stupnja urbanizacije (DEGURBA), budu na popisu gradova kao gradovi ili dijelovi širih područja gradova.