Tipologija velikih gradova
Tipologija velikih gradova primjenjuje se na regije razine NUTS 3 i koristi se za njihovu klasifikaciju u jednu od dviju skupina: metropolske regije (uključujući metropolske regije glavnih gradova) ili nemetropolske regije. Metropolske regije definirane su kao jedinstvena regija razine NUTS 3 ili kao njezine skupine u kojima 50% ili više stanovništva živi u funkcionalnome urbanom području (FUA-u) s najmanje 250 000 stanovnika. Preostale regije razine NUTS 3 nazivaju se nemetropolske regije.
Kada unutar jednoga funkcionalnoga urbanog područja s najmanje 250 000 stanovnika postoji više od jedne regije razine NUTS 3 u kojoj najmanje 50% stanovništva živi u tome funkcionalnome urbanom području, tada te regije razine NUTS 3 zajedno čine jednu metropolsku regiju. Iznimka se u takvim situacijama može primijeniti na regije glavnoga grada, koje se mogu izdvojiti kao jedna metropolska regija.
Svako funkcionalno urbano područje s najmanje
250 000 stanovnika mora imati svog pandana u metropolskoj regiji. Ako stvaranje metropolske regije za takvo funkcionalno urbano područje nije moguće u skladu s općim kriterijima, tada se regija razine NUTS 3 koja ima najveći postotak stanovništva koje živi u tome funkcionalnome urbanom području smatra metropolskom regijom (čak i ako je taj postotak manji od 50%). Slično tome svaka regija glavnoga grada mora biti unutar metropolske regije, tj. regija razine NUTS 3 koja uključuje glavni grad mora činiti metropolsku regiju (ili biti dio metropolske regije koja se sastoji od nekoliko regija razine NUTS 3), čak i ako takva regija glavnoga grada ne zadovoljava opće kriterije.
Tipologija velikih gradova ažurira se rezultatima popisa, tj. nakon preuzimanja novih podataka o gustoći naseljenosti u statističkoj mreži od 1 km2, kao i nakon preuzimanja novih podataka o udjelu dnevnih migracija i svaki put nakon uvođenja revidirane verzije klasifikacije NUTS.
Glavnu tipologiju razvila je Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku Europske komisije (GU REGIO) u suradnji s Eurostatom. Ta je tipologija prvi put predstavljena 2009. Naknadno su metropolske regije EU-a uspoređene s metropolskim regijama OECD-a, a ta je usporedba dovela do razvoja dosljedne definicije metropolskih regija kojom se koriste obje organizacije.
Kada unutar jednoga funkcionalnoga urbanog područja s najmanje 250 000 stanovnika postoji više od jedne regije razine NUTS 3 u kojoj najmanje 50% stanovništva živi u tome funkcionalnome urbanom području, tada te regije razine NUTS 3 zajedno čine jednu metropolsku regiju. Iznimka se u takvim situacijama može primijeniti na regije glavnoga grada, koje se mogu izdvojiti kao jedna metropolska regija.
Svako funkcionalno urbano područje s najmanje
250 000 stanovnika mora imati svog pandana u metropolskoj regiji. Ako stvaranje metropolske regije za takvo funkcionalno urbano područje nije moguće u skladu s općim kriterijima, tada se regija razine NUTS 3 koja ima najveći postotak stanovništva koje živi u tome funkcionalnome urbanom području smatra metropolskom regijom (čak i ako je taj postotak manji od 50%). Slično tome svaka regija glavnoga grada mora biti unutar metropolske regije, tj. regija razine NUTS 3 koja uključuje glavni grad mora činiti metropolsku regiju (ili biti dio metropolske regije koja se sastoji od nekoliko regija razine NUTS 3), čak i ako takva regija glavnoga grada ne zadovoljava opće kriterije.
Tipologija velikih gradova ažurira se rezultatima popisa, tj. nakon preuzimanja novih podataka o gustoći naseljenosti u statističkoj mreži od 1 km2, kao i nakon preuzimanja novih podataka o udjelu dnevnih migracija i svaki put nakon uvođenja revidirane verzije klasifikacije NUTS.
Glavnu tipologiju razvila je Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku Europske komisije (GU REGIO) u suradnji s Eurostatom. Ta je tipologija prvi put predstavljena 2009. Naknadno su metropolske regije EU-a uspoređene s metropolskim regijama OECD-a, a ta je usporedba dovela do razvoja dosljedne definicije metropolskih regija kojom se koriste obje organizacije.