Definicija gradskih četvrti nije bila usklađena, ali prihvaćene su određene smjernice.
- Gradske četvrti određuju se za sve glavne gradove i gradove koji nisu glavni, a imaju više od 250 000 stanovnika u gradskoj jezgri.
- Određivanje gradskih četvrti za gradove koji nisu glavni te imaju manje od 250 000 stanovnika u gradskoj jezgri nije obvezatna.
- Gradske četvrti trebaju imati između 5 000 i 40 000 stanovnika.
- Gradske četvrti trebaju biti što homogenije cjeline glede društvene strukture i izgrađenog okoliša.
- U nekoliko većih gradova potpodjela gradova već postoji, ali jedinice su veće s obzirom na populaciju nego u prethodnom uvjetu. U takvim se slučajevima može definirati dodatna razina gradske četvrti, koja odgovara već uspostavljenim gradskim četvrtima.
- Na temelju toga gradske četvrti mogu se definirati na dvije razine. Prva razina odgovara uspostavljenim gradskim četvrtima, a druga razina slijedi populacijski kriterij.
- Za većinu gradova definira se samo druga razina, dok se za neke gradove definiraju i prva i druga razina.
- Ako je potrebno, moguće je definirati gradske četvrti bez teritorija (nepoznata gradska četvrt). To se može primijeniti za podešavanje pri ukupnom izračunu za sve gradske četvrti.
- Prostor koji nije obuhvaćen gradom, ali ga obuhvaća također se može podijeliti u gradske četvrti. Primjenjuju se iste smjernice kao i u spomenutim slučajevima.
