Funkcionalno urbano područje sastoji se od grada i njegove zone dnevne migracije. Nakon što se definiraju svi gradovi, zona dnevne migracije može se odrediti na temelju parametara dnevnih migracija s pomoću sljedećih koraka.
Korak 1: Ako 15% zaposlenih osoba koje žive u jednom gradu rade u drugome, ti se gradovi smatraju jednim gradom. U ovom slučaju prvi grad dio je funkcionalnoga urbanog područja drugoga grada i nema vlastito funkcionalno urbano područje. Na primjer više od 15% zaposlenih osoba koje žive u bugarskom gradu Perniku radi u Sofiji. Zbog toga grad Pernik pripada funkcionalnome urbanom području grada Sofije, a FUA grada Pernika ne postoji.
Korak 2: Identificiraju se sve općine s najmanje 15% zaposlenih stanovnika koji rade u gradu.
Korak 3: Obuhvaćaju se općine okružene jednim funkcionalnim urbanim područjem, a izuzimaju se nesusjedne općine. Ako jedna općina ispunjava uvjete da bude dio funkcionalnih urbanih područja dvaju gradova, primjerice općina smještena između dva šira područja grada, ona bi se trebala dodijeliti onome funkcionalnome urbanom području u koje veći postotak zaposlenih stanovnika te općine putuje na posao.
U slučaju šireg područja grada treba ispitati protoke dnevne migracije prema cijelome širem području grada, a ne prema gradu.
Analiza dnevnih migracija treba u načelu pokrivati sve zaposlene osobe (uključujući samozaposlene, državne službenike i namještenike). Studenti ne bi trebali biti uključeni ako ne putuju na posao.
